„Uokviri priču“ zajednički je naziv kulturnih programa, gostovanja pisaca i drugih umjetnika, predavača na određene teme koji gostuju u Medicinskoj školi Pula. Pored brojnih događanja i aktivnosti tijekom mjeseca, a koja su vezana uz struku, nastoji se organizirati dodatne koji potiču na čitanje i umjetničko izražavanje, a koja obogaćuju život učenika i nastavnika u školi.
Odgojiteljica i volonterka Vanessa Šujević gostovala je u četvrtak 5. prosinca u Medicinskoj školi Pula te s učenicima prvih i drugih razreda podijelila iskustvo volontiranja. Ljeto 2024. odlučila je provesti u Songei volontirajući u školi koju pohađaju štićenici udruge “Rafiki” koji boluju od AIDS-a.
Kako je došla na ideju volontiranja i to baš u Tanzaniji? Koja je njena motivacija? Što joj je volontiranje donijelo? Ove i odgovore na mnoga druga pitanja saznali smo od naše gošće.
Prvu informaciju o mogućnosti volontiranja i to baš u Tanzaniji čula je još u osnovnoj školi od profesorice Paule Jurman. Već tada odlučila je da će sigurno otići no za pravi trenutak ipak je trebalo duže čekati. Tijekom studija upoznala je dragu prijateljicu Robertu, odlučile su zajedno jednom otputovati i odmah kupile kofere, Vanessa crveni, a Roberta sivi. No život ne poštuje i slijedi uvijek naše želje i planove pa je Vanessa na put ipak krenula sama. Pripreme za put trajale su dugo, od istraživanja o Tanzaniji, gdje volontirati, kako putovati … Bilo je i prepreka, skoro i odustajanja, ali motivacija i želja bila je iznimno jaka te je Vanessa krenula na put s velikim crvenim koferom. Usprkos detaljnim pripremama bilo je izazovnih trenutaka, iz ove perspektive možda smiješnih, ali na drugom kontinentu i bez znanja jezika bilo je izazovno. Usprkos svemu preplavile su je emocije, iznenadila ju je sreća i zahvalnost djece, način života. Svaki je dan donosio nova iznenađenja koja i danas izmame osmijeh. Tijekom boravka u Songei Vanessa je imala misiju i zadatak izgraditi kokošinjac. Naizgled jednostavno no s njihovim stilom života – izazovno. Za sve ima vremena, sve će se pole-pole (polako), jezična barijera, nabava materijala i mnoge druge sitnice, ali uspjela je. Uzme li se u obzir jednostavnost njihove prehrane koja se svodi na svojevrsnu kašu sličnu našoj palenti, rižu i voće te činjenicu da meso jedu jednom u nekoliko mjeseci onda je ovo bilo iznimno važno za njih.
Program je organiziran povodom 5. prosinca – Međunarodnog dana volontera. Nadamo se da je ovo gostovanje potaklo mlade na dodatno promišljanje o volonterskom angažmanu. Može se slobodno reći da često više dobiva onaj tko volontira od onoga kome se pomaže. Volonterski poziv dolazi iznutra, iz nas. Školske i poslovne obveze su one koje trebamo odgovorno odraditi no volontiranjem se daje dio sebe, svog vremena, svojih emocija i nema tih materijalnih stvari koje mogu nadomjestiti dobar osjećaj pomaganja potrebitima. Zato pozivamo svih na aktivno uključivanje u volonterske akcije i pomaganje drugima. Ne samo u prosincu, mjesecu darivanja, zajedništva i druženja već tijekom cijele godine. Nije bitno darom istaknuti njegovu vrijednost, ali je bitno izraziti ljubav i zahvalnost, pokazati prijateljstvo.
Zahvaljujemo Vanessi na gostovanju i zanimljivom i inspirativnom druženju.
